Pčelarstvo - Kako ?

2020-11-08

"Da je pčelarenje lako, pčelar bi bio svako!"

 - uglavnom govore "stari" pčelari a svi novi se u kratkom vremenu slažu sa navedenom tvrdnjom.
Ne treba od ovog poziva praviti bauk. Iako nose šešire s zaštitnom mrežicom, pčelari nisu astronauti!
Nakon što se prevladaju prvi strahovi od uboda i početničke greške, pčelarstvo - poput svih drugih poslova na svijetu - može postati zanimljiva, izazovna i na više načina opuštajuća aktivnost u prirodi.
Da bi nekome uopće palo na pamet baviti se ovim pozivom, neophodna je motivacija, a ona NIKAKO ne smije biti profit, jer je put od prve košnice do bačvi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jakooooo dug, većinom dug i više godina i prožet dobrim i lošim sezonama i iskustvima koji ponekad mogu pčelara i dovesti na sam rub očaja i pomišljanja o odustajanju od tog posla! 

Zašto se lako odustaje ili uopće ne kreće u pčelarstvo?

Najčešće je u pitanju strah od uboda, jer je to psihološki fenomen kojeg se nije lako riješiti. Najbitnije je da niste alergični na pčelinje ubode: ako nakon uboda imate samo oteklinu, crvenilo i svrab, to je posve prirodna reakcija vašeg organizma i dokaz da će ono s vremenom postati imuno. No, ako se potvrdi najgora moguća dijagnoza: ALERGIJA s velikim rizikom pada u anaflatički šok, to postaje problem i treba dobro razmisliti o svemu.
Odustajanja se događaju i zbog prevelikih očekivanja. Ljudi koji ulaze u pčelarstvo maštaju o stototama kilograma da ne kažem tonama meda i velikom profitu.....ljudi to se ne događa!

Najviše odustajanja je zbog....


MENTOR je po meni najbitnija stvar u pčelarstvu. Puno pčelara početnika nije imala ili nema mentora. On je najvažniji vodič kroz tajne ovog poziva. Iz svog iskustva Vam pišem da sve moguće knjige ili dostupni video prilozi nisu dovoljni i nikako ne mogu zamijeniti mentora. Mentor će vas u startu upozoriti kako treba prilaziti košnici i pokazati vam kako se vrši pregled zajednice, upozoriti vas na postupak u slučaju napada pčela (ili još gore - stršljena). Na njegovom ćete pčelinjaku gledati kako kontrolira stanje pčelinjih zajednica, a kad se priviknete na zujanje i koji ubod, počet ćete i pomagati mu dodavanjem alata i pribora.
Od njega ćete dobiti (ili kupiti) svoj prvi roj, odnosno zajednicu i s njom osnovati vlastiti pčelinjak.
I kad budete stasali u samostalnog pčelara nemojte mu zaboraviti pomoći kad god zatreba, pa makar i samo pri vrcanju. Njega će to radovati, a vi možete uvijek još nešto naučiti. Direktan kontakt s pčelama je najbolja škola, a na njegovom pčelinjaku možete sagledati čitav godišnji ciklus rada, što će vam biti najveća pomoć za samostalno pčelarenje. Izuzetno je važno čitavo vrijeme uz njega provoditi otvorenih očiju i ušiju.

Ovaj post je posvećen mom mentoru JANOŠ MIKE.
Počivao u miru.