...iz mjesta Mece u Baranji, školovao sam se za elektroničara, ali u struci nikad nisam radio. U svojim dvadesetim godinama sam iskusio život u medijima kao radijski tehničar, potom sam jedno vrijeme proveo u ugostiteljstvu, a kada mi je i to dosadilo, postao sam deminer.
Danas sam u mirovini nakon 19 godina provedenih u minskom polju.
Nakon stresnog posla kojim sam se bavio, svoju novu budućnost i mir pronašao sam u pčelarstvu i uzgoju lješnjaka na donedavno zapuštenoj plantaži, smještenoj u tišini baranjskih šuma.
Sve je počelo kada sam stekao sve uvjete za odlazak u mirovinu jer kao deminer sam imao beneficirani radni staž.
Počeo sam sa šest košnica i prvotna namjera bila je baviti se samo pčelarstvom, no kako to obično biva, planovi su se promijenili, odnosno, bolje rečeno, nadogradili. Zapravo, kad malo bolje razmislim, sve je to nekako bilo sudbinski određeno. Naime, kako sam morao naći lokaciju gdje ću stacionirati košnice, jer nisam želio biti seleći pčelar, obilazio sam baranjske šume sve dok nisam tu nedaleko od Meca našao idealan prostor koji će biti dovoljno udaljen od industrije i drugih zagađivača.
Bila je to zapuštena plantaža lješnjaka veličine tri hektara, smještena pokraj dvije bagremove šume i uz stotine hektara plodnih oranica, a pokraj nje je i nekoliko kilometara dugačak nasip, na kojima u nezagađenoj prirodi raste mnogo medonosnih biljaka.
Moje pčele od samih početka nisu vidjele ni zrno šečera i pogače.
U svakoj košnici ostavim i više nego što treba meda, koji je u biti prava pčelinja hrana. Nije mi žao meda!
UPDATE 07/22: plantaža lješnjaka je prodana radi novih izazova i razvoja poslovanja